Ove godine želim…

Pomalo neuobičajeno godinu započinjem iz centra svojeg bića, okrenuta prema svijetu, s vrlo jasnim željama.

Prošla godina me prisilila da uronim malo dublje u nutrinu svojih razmišljanja i zahvalna sam na svim spoznajama do kojih sam došla jer sam napokon imala vremena sebi postaviti neka važna pitanja i dati odgovore na teme o kojima inače ne pišem.

Koliko god teška i izazovna, nepredvidiva i surova bila 2020.-ta, podsjetila nas je na davno izgubljene vrijednosti. Iako smo bili na distanci, mnoge su nas situacije zbližile, iako su nam stavili maske na usta, nisu nas spriječili da govorimo i mislimo.

Mnogi su „progledali“ na različite teme, mnogi su imali potrebu govoriti, pisati i komentirati, pa tako u meni trenutno vrišti nekoliko misli koje želim podijeliti s vama.

Duboko svjesna da sam tek kap u svim oceanima ovog svijeta onaj moj unutarnji „ja“ ima vrlo osviještenu misiju – informirati, educirati i motivirati.

Za informiranjem nema potrebe jer smo ionako preplavljeni hrpom uglavnom negativnih informacija, educirati u ovoj situaciji nije učinkovito (treba djelovati preventivno), zato mi ostaje motivacija same sebe (a ako barem još jedno srce dotaknem i umirim, biti ću ispunjena).

Ove godine želim:

  • Razlikovati dobro od zla
  • Imati širom otvorene oči i uši
  • Misliti svojom glavom, imati svoj stav kojeg mogu slobodno izraziti očekujući da ga drugi barem poštuju ako se u stavu ne slažemo
  • Želim bol zamijeniti utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću
  • Naći vremena pomoći drugima čak i kad se mučim vlastitim problemima
  • Zaista živjeti i proživjeti svaki dan sa zahvalnošću
  • Smijeh i puna srca ljudi oko sebe
  • Želim ljude koji riječima i pojavom donose mir, spokoj i radost
  • Želim opraštati toliko dugo dok sam preda mnom ne pogneš glavu
  • Želim slobodu života – disanja, kretanja, rada, stvaranja, govora i ne nametanje ničega što ograničava ljudsko biće stvoreno u svojoj mudrosti
  • Želim ostati živjeti i raditi u Lijepoj mojoj jer nitko nema pravo to mi oduzeti

I mogla bih još podosta nabrajati, no istovremeno se želim i moram osvrnuti na vrijeme i mjesto, na državu u kojoj živim i kojoj pridonosim, na uvjete u kojima radim jer moje zvanje ekonomista u meni je odavno upalilo alarm i zvoni na uzbunu.

Više nego ikada vrijeme da čvrsto držimo kormilo u svojim rukama, jer more je nemirno i oluje su strašne, baca na sve strane, zapljuskuje, udara i trese.

Zato iznosim sa svog poslovnog stajališta sve ono što me muči u nadi da će barem neki od mojih savjeta doći do onih koji donose odluke. Nikada do sada nisam pripadala niti jednoj političkoj opciji, niti sam izražavala bilo kakva stajališta, a mislim da niti u budućnosti neću, no kada se radi o spašavanu vlastitog naroda i ugroženoj gospodarskoj budućnosti, proradili su svi mogući alarmi u meni, pa da provjerimo što moj narod i moja zemlja ima spremno, a što treba hitno postaviti, razraditi i pripremiti.

Gospodo političari, najveći dar svome narodu možete dati kada se prestanete miješati u rad struke. Nemojte stomatologu govoriti kako vaditi zub, nemojte zidaru davati upute kako graditi kuću, nemojte, ali NEMOJTE liječniku govoriti kako liječiti ljude, nemojte profesoru govoriti kako učiti djecu, nemojte – JEDNOSTAVNO NEMOJTE!

Imamo li:

  • Slobodne i nepotkupljive medije koji nisu dio plaćeničke strukture
  • Ljude različitih struka koji nisu dio nekog establishmenta
  • Konkretan i provediv plan razvoja ove jadne i napaćene zemlje
  • Cilj što želimo od vlastite države i u kojem smjeru je treba voditi bez obzira koja politička opcija je na vlasti
  • Određene prioritete za svaku godinu, 5 godina, 10 godina
  • Jasnu strategiju u koje korisne svrhe uložiti sredstva EU (čemu graditi samo državne ustanove ako u gradovima uskoro neće biti ljudi, usmjerimo sredstva u razvoj gospodarstva i poduzetništva gdje se stvara dodatna vrijednost)
  • Plan ekonomske revitalizacije države s jasnim koracima, zaduženjima i prije svega odgovornostima
  • Ideje kako iskoristiti neiskorištene potencijale kojih ima u izobilju
  • Pojma kako možemo unaprijediti turizam, poljoprivredu, stočarstvo, razne vrste proizvođačkih industrija (uz dužno poštovanje prema IT sektoru život se ne sastoji samo od aplikacija, potrebne su nam sve grane gospodarstva na znatno višoj razini)
  • Volju da damo poduzetnicima priliku da kreiraju dodatne vrijednosti koje omogućuju punjenje državnog proračuna, ali da ih ne ubijamo silnim poreznim omčama, nego da se usudimo već jednom naučiti kako taj BEP (break even point funkcionira u slučaju države – smanji davanja, pa ćeš vidjeti koliko može porasti zaposlenost i prihodi)
  • Želju da mijenjamo nepovoljne i apsurdne zakone
  • Imamo li ljude kojima će obitelj i šira zajednica, te domovina biti ispred vlastitih interesa
  • Imamo li želju živjeti u zemlji u kojoj ćemo moći živjeti od vlastitog rada, a da ne moramo pripadati niti jednoj političkoj opciji i da ne moramo imati rodbinu i poznanike koji će nas već negdje ugurati

I na kraju, imamo li želju da našoj djeci i unucima ostavimo najljepše mjesto na svijetu za život?! Zapitajmo se…